140 stuba do najljepšeg pogleda
Crkva sv. Barbare nalazi se na jednom od najljepših prirodnih vidikovaca u okolici. A tu su i priče o najboljem vinu te poneki savjet o lovu na kradljivce.
Ako ste u potrazi za kradljivcem bilo čega što vam je drago, evo običaja koji bi mogao biti od pomoći. Na blagdan svete Barbare počnite s izradom metle, završite je na Badnjak i ponesite na polnoćku. Kasnije tom metlom obiđite oko kuće, vinograda ili gdje je već potrebno, pa kad lopov naiđe neće moći pobjeći prije nego ga tri puta udarite metlom. Tako su barem nekada pričali u sjevernim krajevima Hrvatske—sigurno više u šali nego u vjerovanju. A upravo se na jednom od tih sjevernih brežuljaka smjestila crkva sv. Barbare u Natkrižovljanu. Bila je ovdje najprije drvena kapela posvećena sv. Josipu, no u nepoznatom trenutku kasnijih dogradnji ovaj brdovit kraj osjetio je potrebu za zaštitnicom u nevolji, od groma i požara pa su crkvu posvetili sv. Barbari. U njoj je vrijedan inventar, sa zanimljivom pričom o velikom oltaru koji je 1788. dopremljen iz Zagreba, nakon zatvaranja samostana klarisa po naredbi cara Josipa II. Do crkve u Natkrižovljanu nije baš lako doći. Osim što krivudavim cestama kroz brojne brežuljke treba stići na vrh općine Cestica, potrebno je prohodati još 140 stuba od podnožja brežuljka do same crkve. No pogled s ovog prirodnog vidikovca nagradit će svaki trud jer se pruža daleko varaždinskom ravnicom, a na drugu stranu preko slikovitih brežuljaka Zagorja.
Lov na priče iz povijesti
Želite li na svoj popis upisati mjesto koje su rado posjećivali prijestolonasljednik Austro-Ugarske Franjo Ferdinand, jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević s kraljicom Marijom, i Josip Broz Tito? Posjetite Zelendvor.
Da nije bilo velikog požara nakon Drugog svjetskog rata, u Zelendvoru bi vjerojatno još stajao stari barokni dvorac. No već su ga Draškovići krajem 17. st. zamijenili za novi i puno udobniji, Opeku, a zelendvorsko vlastelinstvo je prenamijenili u svrhu poljoprivrede i lova. Prihodi su morali biti veliki, jer su dolazili s brojnih oranica, sjenokoša, vinograda, vrtova, šljivika, ribnjaka. Kad se nađete na prostranoj ravnici Zelendvora postaje jasno dokle se posjed mogao protezati. Zelendvor je ipak najpoznatiji kao mjesto bogatih lovišta. Upravo su ga iz tog razloga posjećivali visoki državnici. Novine su posebno pratile (i veličale!) lovački talent Josipa Broza Tite, a popratne fotografije bilježile su svaki njegov uspjeh—pa i taj da mu nije pobjegla ni majušna vjeverica. Danas je ova zelena oaza usred polja zadržala dijelove nekadašnjeg sjaja. Uz restoran se nalazi nekoliko sačuvanih gospodarskih zgrada, a malo dalje je velika dvorska kapela, mauzolej obitelji Bombelles čiji su članovi pokopani oko kapelice.
"Kulturna baština je poput starog kodeksa - istražujući je, otkrivamo tajne prošlosti i obogaćujemo dušu za budućnost"
Od velikaša do velikaša
Kada posjetite Vinicu, nalazite se u nekadašnjem trgovačkom središtu koje je u 15. stoljeću stajalo uz bok sajmovima u Varaždinu i Krapini.
Ogledajte se oko sebe i odmah ćete pronaći dokaze: ovo naselje sadrži neobično velik broj vrijednih građevina, odvojenih tek nekoliko koraka jedna od druge. I svaka od njih priča svoju priču. Tako će nekadašnja djevojačka škola dokazati da je u 19. st. postojala vizionarka grofica Erdödy koja je djevojčicama omogućila naobrazbu. Crkva sv. Marka ima “Božanska vrata” stara 30 godina, zidove 200 godina, i nekoliko stoljeća stariji toranj—on je naime jedini ostao od srednjovjekovne crkve prilikom obnove 1808. Malo dalje arkadni hodnici u baroknom domu Patačića pokazat će da priče povijesnih građevina opstaju čak i kada u nekom trenu u njih odluče smjestiti praonicu rublja. Kurija Dolansky na brežuljku još čeka osobu koja će odgonetnuti njezin mađarski natpis, a dvorac Köröskeny-Rupčić možda jest izgubio svoju aleju kestenova, no ostao mu je pogled na slikovite vinograde zbog kojih Vinica i nosi svoje ime. Želja za životom u Vinici sigurno je bila potaknuta dinamičnim trgovištem, no za gradnju je bila prava sreća što postoji vinicit! Riječ je o žućkastom, poroznom i lako obradivom kamenu iz obližnjeg kamenoloma danas najbolje prezentiranom na tradicijskoj kući kod Arboretuma.
Vodeni raj
Baš kao što obiluje dvorcima i kurijama, vinički kraj uživa u bogatstvu vode. Mislite li da sva voda ima jednak okus?
Ugodnom šetnjom viničkim centrom provjerite svoju tvrdnju i iskušajte vodu iz nekoliko viničkih izvora! Najpoznatiji je Zmržjak, a kako i ne bi bio kad već iz imena znamo da voda ovog izvora donosi pravo osvježenje, a klupe kraj njega pozivaju na odmor. Udaljen nekoliko minuta hoda, podno pila Ivana Nepomuka nalazi se Stari zdenac do kojeg se potrebno spustiti stepenicama. U susjednom naselju Marčan nalazi se Marijin zdenac, poznatiji kao Perišće. Upravo u ovom nadimku skriva se zanimljivost—zdenac izgledom još i danas potvrđuje da su u njegovoj ledenoj vodi mještani stoljećima prali rublje. U šetnji od izvora do izvora, zavirite u pokoje staro dvorište. Primijetit ćete da skoro svako ima zdenac, iz kojeg se voda izvlačila za potrebe ljudi i stoke. Zdence se, naravno, kopalo ručno, a zemlju je ponekad kantama bilo potrebno iznositi iz dubine od 22 metra. Ove dubine barem su jamčile da ni za najvećih ljetnih vrućina neće presušiti, kao što danas izvori jamče da u Vinici nitko ne ostane žedan.
